Đumbir

Đumbir raste u tropskom i subtropskom pojasu. Pretpostavlja se da biljka potiče sa ostrva u Tihom okeanu. U Evropi je poznata od IX stoljeća. Najveći proizvođač đumbira danas je Kina.

Đumbir je izdržljiva, listasta biljka. Naraste do visine 50 do 100 cm. Izgledom, debelom stabljikom i dugim listovima, podsjeća na barske biljke. Razvije granat rizom iz kog naraste korijen, koji u zemlji raste vodoravno. Korijen je žućkaste boje i aromatičan. Listovi su 15 do 30 cm dugi i 2 do 2,5 cm široki. Rastu direktno iz rizoma. Cvjetovi su trobrojni, uvezani u čašicu i krunu. Tri latice su oko 1 cm duge. Tri krunasta listića su cjevasto srasli, tamno ljubičasti sa kratkim prašnicima, na kojima su oko 9 mm duge prašne kesice. Tri plodna lista srasla su sa plodnom krunom.

Miris đumbira je prijatno-aromatičan, a ukus ljutkast i oštar. Veliki je broj antioksidansa koji se nalaze u đumbiru, a najznačajniji gingerol. Velik dio biljke čine eterična ulja, smole i ginger ulje, koje biljci daje ljut okus. Biljka sadrži vitamin C, magnezijum, željezo, kalcijum, kalijum, natrijum i fosfor.

Đumbir je jedna od poznatijih začinskih i ljekovitih biljaka. Đumbirov korijen je dio biljke koji se najčešće upotrebljava kao začin ili u liječenju, kao sastojak pića i kolača. Sadrži antibakterijske tvari, ublažava mučninu, pospješuje cirkulaciju, znojenje, rad žuči i vrijedi za afrodizijak. Kao začin, nariban korijen dodaje se supama i jelima s piletinom, janjetinom, ribom i morskim plodovima. Samostalan ili u primjesi s drugim začinima upotpunjava poslastice (voćne salate, medenjaci, sutlijaš) i čaj. Svjež korijen se može pripremat kao slatko i kandirati. U Japanu se služi ukišeljen. Koristi se u proizvodnji piva i prehrambenoj industriji.

U antičko doba đumbir je korišten u liječenju očnih upala i kao sredstvo za protjerivanje.

• Lista začina

 

Commons ima datoteke na temu: Đumbir