Profesionalna njega očiju

Profesionalnu njegu očiju (ECP) ili profesije za njegu očiju obavljaju stručnjaci koji pružaju usluge koje se odnosi na oko ili vid. To je bilo koji zdravstvenozaštitni stručnjak koji je uključen u njegu očiju, od onoga koji ima mali akademski rang postdiplomskog obrazovanja do praktičara sa doktorskim nivoom obrazovanja.

Oftalmolozi su doktori medicinskih nauka i dotori osteopatije, doktori koji pružaju sveobuhvatnu njegu očiju, uključujući medicinsku, hiruršku i optičku njegu.^[1] U SAD-u su za to potrebne četiri godine koledža, četiri godine medicinskog fakulteta, jedna godina općeg stažiranja, tri godine medicine opće prakse, a zatim fakultativnog stipendija jednu do dvije godine (što ukupno iznosi 12-14 godina obrazovanja nakon srednje škole). U Bosni i Hercegoviji i ostalim balkanskim zemljama, takva edukacija također traje oko 11-12 godina: šest godina medicinskog fakulteta + tri godine doktorskih studija + odvije godine specijalizacije i godina subspecijalizacije.

Oftalmolog može obaviti sve testove koje može i optometrist, a uz to je potpuno kvalificirani ljekar i hirurg. Oftalmolozi se podvrgavaju opsežnim i intenzivnim medicinskim i hirurškim pregledima, kako bi se kvalificirali, a kriteriji za ulaz u program obuke i visoko su konkurentni. Neki oftalmolozi se dodatno usavršavaju (ili stipendiraju) u određenim oftalmološkim oblastima, kao što su mrežnjača, rožnjača, glaukom, laserska korekcija vida, dječija oftalmologija , uveitis, patologija ili neurooftalmologija.^[2]

Oftalmološki liječnik je ljekar (MD) koji je specijaliziran za liječenje oftalmoloških stanja, ali nije završio specijalizaciju iz oftalmologije.

Svjetski savjet za optometriju, član SZO/WHO,^[3] definira optometriste kao „… Primarni zdravstveni radnici oka i vidni sistem koji pružaju sveobuhvatnu njegu očiju i vida, što uključuje prelamanje svjetlosti i izdavanje, otkrivanje / dijagnostikovanje i upravljanje bolestima u oku i rehabilitaciju stanja vidnog sistema”^[4]

Doktor optometrije (OD) pohađa četiri godine fakulteta, četiri godine škole optometrije, a zatim i neobavezno jednogodišnje usavršavanje. Optometristi se podvrgavaju opsežnoj i intenzivnoj obuci iz refrakcijskkih oblsti i opće medicine koja se uglavnom odnosi na oko, a kriteriji za prijem u školu za optometriju takođe su vrlo konkurentni. OD je potpuno kvalificiran za liječenje očnih bolesti i poremećaja i specijalizirao se za optiku i korekciju vida. Dozvole koje daje optometrijska licenca razlikuju se ovisno o lokaciji.

• U Sjedinjenim državama i Kanadi standardno obrazovanje su četiri godine koledža i četiri godine škole optometrije u akreditovanom OD programu. Potrebne su još jedna do dvije godine studijskog boravka, stipendije i / ili specijalne obuke da bi se kvalifikovalo za određene pozicije. Svi fakulteti za optometriju u SAD-u pružaju obuku iz dijagnoze i liječenja očnih bolesti i Minimalno invazivni postupci, kao što su uklanjanje stranog tijela i meibomske žlijezde.
• U Sjedinjenim Državama optometristi su definirani (u nekim slučajevima) kao ljekari pod licencom medicinske njege ("Medicare").^[5] but laws pertaining to optometry vary by state.
  • Sve države dozvoljavaju liječenje očnih bolesti, uključujući upotrebu lokalnih farmaceutskih proizvoda (ovlaštenih optometrista)
  • 48/50 država dozvoljava propisivanje oralnih lijekova za liječenje očnih bolesti
  • Mnoge države dozvoljavaju optometristima da daju injekcije u i oko oka.
  • Oklahoma, Kentucky i Louisiana omogućavaju optometristima izvođenje određenih laserskih operacija.
• Izvan Sjedinjenih Država, Kanade, Ujedinjenog Kraljevstva, Australije i Filipina, optometristi su često ograničeni u upotrebi farmaceutskih proizvoda. U većini ovih zemalja optometrija je ili 4– ili 5-godišnji fakultetski studij (sa diplomama) i nisu klasificirani kao doktori.

Ortooptičari su se specijalizirali za dijagnozu i upravljanje pokretima očiju i problemima s koordinacijom, neusklađenošću vizuelne ose, problemima konvergencije i akomodacije, te stanjima kao što su ambliopija, strabizam i poremećaji binokularnog vida, kako ih je izložilo Međunarodno udruženje ortooptičara.^[6] Oni mogu pomoći oftalmolozima u hirurgiji, podučavati studente ortoptike, studente drugih srodnih zdravstvenih profesija, studente medicine i stanovnike iz oftalmologije, raditi kao istraživači vida, izvoditi pregled vida, vršiti procjene slabovidnosti i biti klinički.^[7]

Okularisti su se specijalizirali za proizvodnju i ugradnju očnih proteza za ljude koji su izgubili oči zbog traume ili bolesti.

Optičari su se specijalizirali za ugradnju i izradu oftalmoloških leća, naočala, kontaktnih leća, pomagala i očne protetike za slabovidnost. Oni se takođe mogu nazivati "optičkim dozatorima", "oftalmološkim dozatorima". Recept za korektivne leće mora dostaviti oftalmolog, optometrista ili, u nekim zemljama, ortoptist. Ovo je regulirana profesija u većini jurisdikcija.

Ovo je skupni termin za zdravstveno osoblje koje je povezano u oftalmologiji. Često se koristi za upućivanje na specijalizirano osoblje (za razliku od okularista ili optičara). U mnogim zemljama ovo dopunsko I pomoćnoo osoblje može biti poznato samo kao "oftalmološki asistent". Njihova obuka obično se kombinuje sa dvogodišnjom ili trogodišnjom primenjenom naukom i pomažu oftalmologu ili optometristi u bolnici ili klinici u testiranju vida. U Bosni I Hercegovini, ovo osoblje se nominira kao medicinski tehničari/medicinske sestre

• Ljekar
• Oftalmologija