Lisni zalisci

Lisni zalisci, sporedni listići ili stipule (lat. stipula = slama, stabljika) – u botanici – su izraštaji s obje strane (ponekad samo s jedne strane) dna liske mnogih listova, iz više grupa cvjetnica. Termin stipule skovao je Linnaeus^[1]

Par zalistaka se smatra dijelom anatomije lista, tipičnog za cvjetnice, iako su u mnogim vrstama neprimjetn ili potpuno izostaj (a onda se list zove ekstipulatni). U nekim starijim botaničkim napisima, pojam "stipula" koristio se općenitije i odnosio se na sitne listove ili dijelove listova, osobito profila.^[2]

• 
  Žljezdasti zalisci Euphorbia pteroneura
• 
  Trnoliki zalisci na Prosopis pallida
• 
  Spojeni listoliki tzalisci Alchemilla mollis
• 
  Listoliki zalisci na bazi lista u rodu ruža (Rosa canina)
• 
  Zalisci u tvorbi žljezdanih dlačica Jatropha spicata
• 
  Zalisci štite mlado lišće graba Carpinus betulus
• 
  Klaster zalisnih bodlji Euphorbia spectabilis
• 
  Zalisne bodlje u Euphorbia didiereoides

Položaj zalistaka na biljci uveliko varira od vrste do vrste, mada su obično smješteni u blizini lista. Najčešće se javljaju na dvokotilonim biljkama, gdje se pojavljuju u paru pored svakog lista. Neke monokotiledone biljke imaju prstenaste strukture, ali samo jednu po listu. Postoji veza između anatomije matičnog čvora i prisustva ili odsutnosti zalistaka: većina biljaka sa trilakunarnim koljencima ima zaliske; vrste sa unilakunarnim čvorovima nemaju stipula.^[3]

Zalisci su morfološki promjenjivi i mogu se pojaviti kao žlijezde, ljuskice, dlake, bodlje ili laminarne (listolike) strukture. Ako jedan sporedni listić ide skroz oko stabljike, poznat je kao ohrea.^[4]

Prema trajanju zalistaka, postoje tri vrste oznaka su kadukozni, listopadni i trajne. Listopadni listići odpadaju prije nego što se list razmota, dok listopadni otpadaju neposredno nakon što se list otkloni. Trajni ostaju vezane za biljku.^[5]

Stipule se mogu smatrati slobodnim bočnim, adnatnim, interpetiolarnim, intrapetiolarnim, obojenim (ohreatnim), lisnatim, ljuskicama pupoljaka, tetivastim ili bodljikavim.

• Zalistak može biti spojen sa stabljikom ili na drugi iz istog čvora.
• Zalistak je "adnetan" ako je spojen na dijelu dužine peteljki, ali prednja strana je i dalje slobodna.
• Sporedni listić je "interpetiolarni" ako se nalazi u između petiola, za razliku od vezanosti za njih, i općenito jedan zalistak iz svakog lista je spojen zajedno, tako da se čini da postoji samo jedan uz svaki list.^[6]
• Zalistak je "intrapetiolarni" ako se nalazi u uglu koji je između stabljike i peteljke. U ovom se slučaju dvija od njih obično formiraju zajedničku strukturu i čini se da su jedan.
• Zalistak je "ohreatni" ako se javlja kao čvrsta cijev koja se obavija oko stabljike.
• Zalistak je "foliakozan" ako je listolik. Ovakvi opčenito učestvuju u fotosintezi.
• Zalistak (sporedni listić) smatra se "ljuskom pupoljka" ako je ljuskast ili štiti lisni pupoljak. Obično otpadaju čim se list otkloni.
• Zalistak se smatra "tendrilarnim" ako je u vidu dugih tankih vitica, a uglavnom se koristi za penjanje biljaka.
• Smatraju se "bodljastim" ako su zašiljeni. Takvi su obično korisni za odbranu od životinja.
• Abaksijalni ili nasuprotni ako se nalaze na suprotnoj strani pozicije gdje se list spaja sa stabljikom.^[4][7]

Zalisci imaju različite funkcije. Neki od njih nisu dobro shvaćene ili su možda zakržljali. Poznato je da se listovi biljaka koriste poput lišća za proizvodnju energije za sopstvenu potrošnju. Ponekad zalisci štite sljedeći list ili pupoljak dok izraste, a nakon opadanja lišća otpadaju, kao kod tulipanolikog Liriodendron tulipifera, penjačke biljke. Bodljikavi mogu se koristiti za zaštitu biljke od životinja..^[4][8]

• Esau, K. 1953. Plant Anatomy. Second Edition. John Wiley & Sons, Inc., New York, London, Sidney. 767 pp.

• Stipules and stipels