[go: up one dir, main page]
Idi na sadržaj

Stranka demokratske akcije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa SDA)
Stranka demokratske akcije
SkraćenicaSDA
PredsjednikBakir Izetbegović
Generalni sekretarHalid Genjac
Osnivač(i)Alija Izetbegović
Osnovana26. maj 1990.
Slogan"Snaga naroda!"
Himna"Ja sin sam tvoj, zemljo"
SjedišteSarajevo, Bosna i Hercegovina
AdresaMehmeda Spahe 14, Sarajevo
NovineStav
Mladi ogranakAsocijacija mladih SDA
Politička pozicijaDesni centar,[1] desnica[2]
IdeologijaBošnjački nacionalizam[3][4]
Konzervativizam[4][5][6]
Islamska demokratija[7]
Proeuropejstvo[nedostaje referenca]
Evropsko članstvoEvropska narodna stranka (posmatrač)
Kontinentalno članstvoMeđunarodna demokratska unija
Međunarodno članstvoMeđunarodna demokratska unija
Boje  Zelena
Sestrinske strankeSDA Sandžaka
SDA Hrvatske
SDA Sjeverne Makedonije
SDA Kosova
Predstavnički dom BiH
8 / 42
Dom naroda BiH
2 / 15
Predstavnički dom FBiH
26 / 98
Dom naroda FBiH
15 / 80
Narodna skupština RS
1 / 83
Skupština Brčko distrikta
5 / 31
Veb-sajt
sda.ba

Stranka demokratske akcije (SDA) je bosanskohercegovačka politička stranka osnovana 26. maja 1990. godine u Sarajevu.[8] Zalagala se za nezavisnu, suverenu i nedjeljivu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Prvi predsjednik i osnivač je bio Alija Izetbegović. Poslije Alije Izetbegovića na mjesto predsjednika SDA dolazi Sulejman Tihić. Na 6. Kongresu SDA 2015. godine izabran je novi predsjednik stranke Bakir Izetbegović, sin Alije Izetbegovića.

Počevši svoj politički razvoj kao nacionalna stranka Bošnjaka desnog centra. Članica je grupacije Evropskih narodnih stranaka, a teži političkom centru. Iz ove stranke će nastati: Muslimanska bošnjačka organizacija (MBO), Stranka za BiH (SzBiH), Demokratska narodna zajednica (DNZ).[9]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Osnivanje stranke počinje 1989. Rusmir Mahmutćehajić je u razgovorima s Alijom Izetbegovićem raspravljao o organizovanju muslimanskog naroda. Maid Omeragić, koji je zajedno s Muhamedom Jukićem namjeravao osnivati Muslimansku narodnu stranku Jugoslavije bio je pozvan da se uključi u već postojeću. Iste godine u Zagrebu se osniva Islamski institut gdje se organizuje Matični odbor stranke. U Matični odbor se uključeni: Alija Izetbegović, Alija Isaković, Munib Maglajlić, Mustafa Cerić, Osman Muftić itd. Prvi sastanak održan je u zagrebačkoj džamiji gdje je učestvovalo oko 30 ljudi. Mahmutćehajić odbija dalju saradnju i ide u Francusku nakon što je saznao da Izetbegović održava kontakte se Adilom Zulfikarpašićem. Zulfikarpašić je nakon Drugog svjetskog rata emigrirao u Švicarsku. Izetbegovićev sin Bakir je prema tvrdnjama Zulfikarpašića više puta dolazio u Zürich na razgovore. Prvo sjedište stranke nalazilo se u Tešanjskoj 4, u prostorijama preduzeća "Lesnina" gdje je radio Muhamed Čengić jedan od aktivista SDA. Čengić tvrdi da je oko 40 ljudi potpisalo dokument o osnivanju stranke, te da je naziv stranke SDA predložio Safet Isović. Kasnije dolazi u stranku i Fuad Muhić koji je također smatrao da se Muslimani trebaju politički organizovati. Lobiranje za stranku se odvijalo na nekoliko načina: uspostavljeni su kontakti sa Islamskom vjerskom zajednicom, uključuje se Fikret Abdić direktor PO SOUR Agrokomerca koji je među Krajišnicima uživao veliki ugled kao i Sulejman Ugljanin iz Sandžaka. Funkciju predsjednika stranke obavlja Izetbegović, a za potpredsjedike su izabrani: Adil Zulfikarpašić, Salim Šabić i Mirsad Ćeman. Da bi se zadovoljila regionalna pripadnost stranci u predsjedništvo ulaze Mirsad Veladžić (prostor Krajine) i Sulejman Ugljanin (prostor Sandžaka) pored njih tu su bili: Džemaludin Latić, Omer Behmen i Kenan Mazlami.[10]

Prvi osnivački kongres

[uredi | uredi izvor]

Prvi osnivački kongres održan je 26. maja 1990 u svečanoj sali hotela "Holiday Inn". Tu će Dalibor Brozović, koji je došao kao gost ispred HDZ-a, pomenuti teze velikohrvatskih zagovornika da će se "granica Hrvatske braniti na Drini" i "da je Bosna meki trbuh Hrvatske". Ovo je ostalo nezapaženo jer je vladala velika euforija među prisutnima, no nakon ovoga je bilo izvjesno da Brozović ne može računati na Izetbegovića. Alija Izetbegović je održao govor gdje je naveo da:

Sa historijske scene neumitno silazi svijet diktature i jednoumlja, ekonomskih i socijalnih projekata izvan ljudske mjere i htijenja, gulaga, golih otoka i montiranih procesa. Džinovski pokušaj da se raj na zemlji stvori bez Boga i čovjeka, pa i protiv Boga i čovjeka, završio se potpunim neuspjehom.

Dana 27. marta 1990. godine, u istom hotelu Izetbegović objavljuje osnivanje stranke. Iako je SDA od početka bila otvorena svim građanima Jugoslavije profilirala se kao politički savez građana Jugoslavije koji pripadaju muslimanskom kulturno-historijskom krugu.[11] Tu su saopšteni principi stranke: izbori, demokratska vlast, ravnopravan status naroda gdje je istaknuta nacionalna posebnost Muslimana na Balkanu koja je iz raznih krugova bila ignorisana.[12]

Kasnije će u razgovoru, koji je obavljen u Zagrebu, Franjo Tuđman pokušati Izetbegovića odvratiti od stvaranja "muslimanske stranke" uz prognozu da će 70% Muslimana glasati za HDZ. Ipak, Izetbegović je odgovorio da će HDZ dobiti 17% glasova, što se i desilo.[13]

Predizborni skup u Velikoj Kladuši

[uredi | uredi izvor]

Da bi se pridobili glasovi u Krajini Zulfikarpašić putem advokata Faruka Balijagića, koji je bio branilačkom timu tokom afere Agrokomerc, uspostavlja kontakt s Fikretom Abdićem. Stranka Ante Markovića Savez reformnih snaga Jugoslavije (SRSJ) je računala da će Abdić, kao privrednik pristupiti njegovoj stranci. Abdić će kasnije tvrditi da je sumnjao u uspjeh SRSJ. Na skupu 15. septembra 1990 u Velikoj Kladuši bilo je, prema nekim procjenama, oko 200.000-400.000 ljudi što je do tada bilo najveće okupljanje Bošnjaka na jednom mjestu. Tu je Abdić, na upit Zulfikarpašića šta zauzvrat traži, rekao da "narod Krajine to od njega očekuje i da neće ništa". Kasnije će Abdić tvrditi da je SDA kao jedina stranke nudila revitalizaciju Agrokomerca[14] kao i da je obećano ukidanje SDB-a RBiH koji je aferom Agrokomerc nanio toliko nepravde narodu Krajine.[15]

Ovdje će Izetbegović naglasiti da će ostanak Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji ovisiti o ostanku zapadnih republika:

Moram reći ovdje otvoreno, ako se ostvare prijetnje da Hrvatska i Slovenija izađu iz Jugoslavije, Bosna neće ostati u "krnjoj Jugoslaviji". Drugim riječima, Bosna neće i ne pristaje da ostane u velikoj Srbiji i da bude njen dio.[16]

U opštoj euforiji, zbog prisustva velikog broja ljudi, Abdić naziva Hakiju Pozderca telefonom. Hakija, stariji brat Hamdije, koji je živio u Beogradu se nije slagao s Abdićevom odlukom. Smatrao je da je Abdić trebao osnovati građansku stranku. Na skupu dolazi do raskola između Zulfikarpašića i Izetbegovića. Zulfikarpašiću se, smatra se, nije svidjela ikonografija.[17] Kasnije će Abdić, u hotelu "Lovac" kod Srebrenika, pokušati pomiriti Izetbegovića i Zulfikarpašića. Zulfikarpašić je, međutim ponudio Abdiću 200.000.000 švicarskih franaka za revitalizaciju Agrokomerca, ukoliko napusti SDA i zajedno s njim osnuje novu stranku. Abdić je odbio ponudu. Zulfikarpašić će tri dana nakon skupa u Velikoj Kladuši pokušati uz pomoć Muhameda Filipovića izvršiti kadrovski prevrat u SDA. Nakon što prevrat nije uspio osnivaju stranku MBO (Muslimanska bošnjačka organizacija).[17]

Prvi izbori

[uredi | uredi izvor]

Prvi izbori održani su 18. novembra 1990. Navodi se da je značajnu finansijsku podršku SDA dobila od Alije Delimustafića, vlasnika preduzeća "Cenex".[18] Od ukupno 240 poslaničkih mjesta, u Skupštini BiH, SDA dobija 86 mandata. U sedmočlanom kolektivnom predsjedništvu BiH, gdje SDS i HDZ dobijaju po 2, SDA dobija 3 mjesta (treće mjesto je imao Ejup Ganić koji se izjašnjavao kao Jugosloven).[19] Fikret Abdić dobija 1.200.000 a Alija Izetbegović 870.000 glasova. Smatra se da je Abdić, zahvaljujući imidžu uspješnog privrednika, dobio glasove među sva tri naroda u BiH. Međutim još tada je tinjao sukob između Abdića i Izetbegovića. Abdić tada prepušta mjesto predsjednika stranke Izetbegoviću [20] Postoje razna tumačenja, jer je Abdić de facto pobijedio na izborima, zbog čega je to uradio. Neki tvrde da je Abdić bio nevješt političar i da je izigran od strane Izetbegovića[21] Sam Abdić je u intervjuu za Face TV 2012. tvrdio da je Glavni odbor stranke izabrao predsjednika a da je on izbačen 29. marta 1993 iz stranke. U tom intervjuu rekao kao i ranije za RTRS da je namjeravao ostati na čelu Agrokomerca. Ovo je prema Abdićevom mišljenju bilo inkompatibilno s funkcijom predsjednika stranke.[14][15] Nenad Kecmanović je u intervjuu za Srnu koji su prenijele Nezavisne novine izjavio da su Izetbegovića podržali predstavnici SDS-a.[22] Kasnije će nakon Karadžićevog govora u Skupštini BiH "da bi muslimanski narod mogao nestati", te svakodnevnog dizanja tenzija, SDA biti uključena u formiranje Narodnog vijeća odbrane BiH.[23] Prvi kongres održan je 1. decembra 1991. koji je trajao tri dana uz učešće 600 delegata.[24] Skupština RBiH donijela je 14. januara 1992. Rezoluciju o suverenosti uz blokadu članova SDS-a.

Spisak predsjednika

[uredi | uredi izvor]
# Portret Predsjednik
(rođenje - smrt) 		Period
1. Alija Izetbegović
(1925–2003)		 26. maj 1990. 13. oktobar 2001.
2. Sulejman Tihić
(1951–2014)		 13. oktobar 2001. 25. septembar 2014.
3. Bakir Izetbegović
(rođ. 1956)		 25. septembar 2014. trenutno

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Isaković, Zehrudin (2005). Biografija. Sarajevo: Muzej Alija Izetbegović. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Borogovac, Muhamed (1995). Rat u Bosni i Hercegovini. Zadar: Narodni list d.d. ISBN 953-96380-9-7. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Nardelli, Alberto; Dzidic, Denis (8. 10. 2014). "Bosnia and Herzegovina: the world's most complicated system of government?". The Guardian (jezik: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 5. 2. 2024.
  2. ^ Arnautović, Suad (2018). "The Presidentialisation of Political Parties in Bosnia and Herzegovina: A Mitigated Presidentialism". u Passarelli, Gianluca (ured.). The Presidentialisation of Political Parties in the Western Balkans. Palgrave Macmillan. str. 87. ISBN 978-3-319-97352-4.
  3. ^ Šedo, Jakub (2013). "The party system of Bosnia and Herzegovina". u Stojarová, Vera; Emerson, Peter (ured.). Party Politics in the Western Balkans. New York: Routledge. ISBN 9781135235857.
  4. ^ a b Nordsieck, Wolfram (2018). "Bosnia-Herzegovina". Parties and Elections in Europe. Pristupljeno 10. 10. 2018.
  5. ^ Babić, Marko (2014). Milosevic, Marko; Rekawek, Kacper (ured.). Perseverance of Terrorism: Focus on Leaders. Amsterdam: IOS Press. ISBN 9781614993872.
  6. ^ Eralp, Doğa Ulaş (2012). Politics of the European Union in Bosnia-Herzegovina: Between Conflict and Democracy. Lanham, MD: Lexington Books. ISBN 9780739149478.
  7. ^ Perica, Vjekoslav (2004). Balkan Idols: Religion and Nationalism in Yugoslav States. Oxford: Oxford University Press. ISBN 9780195174298.
  8. ^ "Historija SDA". Arhivirano s originala, 5. 10. 2010. Pristupljeno 18. 8. 2010.
  9. ^ "Intervju Rasim Kadić, predsjednik Liberalne stranke BiH". Arhiva BH Dani. BH Dani. 1. 2. 1999. Arhivirano s originala 21. 5. 2013. Pristupljeno 6. 1. 2019.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  10. ^ Delalić, Medina; Šačić, Suzana (6. 11. 2009). "Muslimanski intelektualci u stranci (1)". Feljton knjige "Balkan bluz". samizdat. e-novine.com. Arhivirano s originala, 9. 1. 2020. Pristupljeno 2. 5. 2017.
  11. ^ (Isaković i str. 36)
  12. ^ (Isaković i str. 37)
  13. ^ (Isaković i str. 42)
  14. ^ a b Hadžifejzović, Senad (2012). "Intervju". Face TV.
  15. ^ a b "Intervju: Fikret Abdić". Nekad bilo. RTRS. 2014.
  16. ^ Mahić, Derviš (2003). Kojim putem ide Bosna (PDF). Oslo: Univerzitet Oslo. str. 17.
  17. ^ a b (Isaković i str. 41)
  18. ^ Delalić, Medina; Šačić, Suzana (8. 12. 2009). "Stvaranje Armije BiH (10)". Feljton knjige "Balkan bluz". samizdat. e-novine.com. Pristupljeno 8. 5. 2017.[mrtav link]
  19. ^ Delalić, Medina; Šačić, Suzana (20. 11. 2009). "Prvi prijeratni demokratski izbori (5)". Feljton knjige "Balkan bluz". samizdat. e-novine.com. Arhivirano s originala, 2. 7. 2015. Pristupljeno 2. 5. 2017.
  20. ^ (Isaković i str. 45)
  21. ^ (Borogovac i str. 21)
  22. ^ "Kecmanović: Sarajevo žrtvovano da bi opstala RS". Nezavisne novine. 5. 4. 2012. Pristupljeno 2. 5. 2017. Nažalost, srpski predstavnici su podržali inicijativu da Alija uskoči umjesto Fikreta, koji je na izborima dobio najveći broj glasova. Pretpostavljam da je ovaj to prihvatio zato što su mu u SDA obećali sve što je tražio za 'Agrokomerc', koji je za njega bio i ostao važniji nego čitav svijet"
  23. ^ (Isaković i str. 51)
  24. ^ (Isaković i str. 52)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Stranka_demokratske_akcije&oldid=3632789"