Kozara

Kozara
Lisina
Najviša tačka
Visina	978 m [1]
Geografija
Kozara Bosna i Hercegovina

Kozara je planina u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Prostire se 70 km u dužinu i 20 do 30 km u širinu u pravcu sjeverozapad-jugoistok na području 7 općina: Novi Grad, Kostajnica, Kozarska Dubica, Gradiška, Laktaši, Banja Luka i Prijedor. Omeđena je rijekama Savom na sjeveru, Vrbasom na istoku, Sanom na jugu, Unom na zapadu i Gomjenicom. Najviši vrh Kozare je Lisina visok 978 metara.^[1]

Kozara je pitoma i veoma prostrana planina. Nije visoka, ali na njoj po strmoj Vitlovskoj kosi ima prostora po kojima skoro da još nije kročila ljudska noga. Reljef kozarskog predjela je rezultat njene morfogeneze, tj.rezultat djelovanja endogenih i egzogenih geomorfoloških procesa. Kozara je ostrvska planina čiji je osnovni, tektonski reljef nastao u dugom periodu mlađeg kenozoika izdizanjem dijela kopna pod uticajem orogenih pokreta u Zemljinoj kori i oticanjem Panonskog mora. Najznačajniji period tektonskog uobličavanja masiva Kozare desio se u vrijeme alpske orogeneze s kraja mezozoika i početka tercijara, kada su se najviši vrhovi izdigli iz Panonskog mora sredinom starijeg tercijara (eocena).

Potom Kozara prvo postaje poluostrvo, a krajem tercijara, nakon oticanja panonskog zaliva Paratetisa, pstaje dio šireg cjelokupnog kopna. Dalje uobličavanje reljefa se odvijalo pod uticajem egzogenih sila tj. destrukcije površine Zemlje procesom erozije. Pripada Dinarskom sistemu planina.

I pored toga što je Kozara stara-gromadna planina sa relativno malom nadmorskm visinom, ona posjeduje veliki broj strmih strana, stjenovitih predjela, uvala i zavala.

U središnjem dijelu planine, u smjeru istok-zapad, uzdiže se vrh Mrakovica (804 m), a u smjeru sjeverozapad, u podnožju Mrakovice izvire potok Mala Mlječanica, koji se daljim tokom, ostavljajući sa svoje desne strane veoma strmu stranu, Vitlovsku kosu, spaja sa rječicom Gračanicom, na mjestu Sastavci.

Vertikalna stratifikacija biljnog sistema Kozare sastoji se od: pašnjaka u plodnom Potkozarju, na koje se naslanja sprat listopadnih šuma, uglavnom graba, bukve i hrasta, iznad su crnogorične šume smreke, jele i a, iz kojih izviruju kamene litice kozaračkih vrhova: Lisine, Kozaračkog kamena, Zečjeg kamena, itd.

Horizontalni raspored šuma: na sjeveru preovlavaju visoke jelove i bukove šume, a u južnom dijelu su površine obrasle niskim šumama hrasta i kulturama četinara (crni bor, bijeli bor i smrijeka (smrča)).

Kada bi se kod Laktaša u blizini Banje Luke ušlo u kozaračke šume, sedamdeset kilometara bi se moglo neprekidno prolaziti kroz šume, sve do granice sa Hrvatskom.

Kozara ima i veliki broj ljekovitog bilja: nana, kamilica, majčina dušica, zova... itd.

Pored velikog broja otrovnih gljiva ima i ogroman broj jestivih gljiva: vrganji, lisičice, smrčci, rudnjače, puhare, pupavke, itd. Bogata je raznom lovnom divljači: srnama, divljim svinjama, divljim mačkama, lisicama, zečevima, fazanima, divljim patkama, jarebicama. U vrijeme velikih poplava rijeke Save, bježeći od povodnja u Kozari nađu utočište i jeleni, što sve zajedno čini lovni rezervat rijedak u ovome dijelu Balkana. Ovom bogatstvu divljači doprinosi i činjenica da je gotovo svih 70 km dužine i 20 km širine planine prekriveno šumama.

Nepregledne šume su (uz domaćinski odnos prema njima) nepresušni izvor blaga od zdravlja do industrije. Austrougarska je još krajem 19. vijeka, po cijeloj Kozari izgradila uskotračnu prugu kojom je lakše i brže odvozila balvane iz šume u svoje fabrike, a ostaci pruge su i sada vidljivi po planini.

Prirodne ljepote Kozare i njeni raznoliki predjeli česta su odrednica mnogih planinarskih i lovačkih društava iz okolnih gradova: Prijedora, Kozarske Dubice, Banje Luke i Gradiške.

Na Kozari se organizovano lovi još od vremena osnivanja prvog lovačkog društva 1906. godine. Na nižim nadmorskim visinama ima jarebice, prepelice i fazana. Kako se visina povećava tako se mijenja i sastav divljači u lovištu kao naprimjer: zec, lisica, srneća divljač, divlja svinja, divlja mačka, itd.

Posebno aktivna društva na području Kozare su Planinarsko-alpinistički klub Pauk, Planinarsko društvo Klekovača iz Prijedora, kao i Planinarsko sportsko društvo Previja iz Banje Luke. U središnjem dijelu planine, smjerom istok-zapad, uzdiže se vrh Mrakovica (804 m). U cilju očuvanja i zaštite kulturno-historijskih i prirodnih vrijednosti, ovaj dio planine Kozare, površine 3.907,54 ha, proglašen je nacionalnim parkom 1967. godine.

Na Kozari je 2. oktobra 2011. pušten u rad predajnik Radio-televizije Republike Srpske, odnosno antenski stub i sistem.^[2] Antenski sistem je visok 84 metra i zajednički je projekat Vlade Republike Srpske i Radio-televizije Republike Srpske.^[2] Predajnik signalom Javnog servisa Republike Srpske pokriva područje od Posavine do Zapadne Krajine, te rejon Šipova i Mrkonjić Grada.^[2]

Od prahistorije, pa do historije novog vijeka, Kozara je bila poprište mnogobrojnih ustanaka, pogroma, a služila je i za zbjegove civilima. Na jednom od vrhova planine Kozare, na visu Mrakovica, podignut je Memorijalni kompleks Kozara, u znak sjećanja na pale borce za slobodu tokom Bitke na Kozari u Drugom svjetskom ratu. Spomenik je rad vajara Dušana Džamonje, sa memorijalnim zidom na kome je upisano 9921 ime stradalih partizana i stanovnika potkozarskih sela.

• Mlječanica (rijeka)
• Moštanica rijeka u Kozari
• Crna Rijeka u Kozari
• Gračanica rijeka u Kozari
• Starenica rijeka u Kozari - Kozaračka rijeka

• Sastavci u Kozari
• Pašini konaci u Kozari
• Kotlovača
• Patrija u Kozari

• Nacionalni park Kozara
• Potkozarje
• Kozarčani
• Kozaračko kolo
• Kozara u Narodnooslobodilačkoj borbi
• Bitka na Kozari

• Marjanović N. Tenis u Prijedoru, Srboštampa, Beograd, 1999.

Commons ima datoteke na temu: Kozara

• O narodu Kozare i Potkozarja
• Turistička organizacija Republike Srpske Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine