Ratna mornarica Sjedinjenih Američkih Država
| Ratna mornarica Sjedinjenih Država United States Navy | |
|---|---|
 | |
| Aktivna | formirana 13. oktobra 1775. |
| Država | SAD |
| Vrsta | ratna mornarica |
| Dio | Oružane snage Sjedinjenih Američkih Država |
| Glavno sjedište | Pentagon |
| Boje | plava i zlatna |
| Komandanti | |
| Ministar ratne mornarice Sjedinjenih Država | Kenneth Braithwaite |
United States Navy (USN ili skraćeno the Navy) je mornarica Sjedinjenih Američkih Država i kao takva dio oružanih snaga SAD. Ona je sa 333.488 aktivnih vojnika i 123.711 rezervista potencijalno najjača mornarica na svijetu u čijem se sastavu nalaze 281 brod i 3.700 aviona i helikoptera.[1]
Uloga
[uredi | uredi izvor]Njena uloga je odbrana teritorija i interesa SAD na moru. U zadnje vrijeme, dolaskom terorističkih organzacija i njihovim globalnim jačanjem, Navy mijenja ulogu i služi kao prva udarna snaga u borbi protiv terora.[2]
Historija
[uredi | uredi izvor]Početak
[uredi | uredi izvor]U početnim fazama američkog rata za nezavisnost Massachusetts je imao jedan vid vlastitih pomorskih snaga. O razlozima uspostave nacionalne mornarice raspravljalo se u drugom kontinentalnom kongresu. Pristalice su tvrdile da će mornarica štititi brodarstvo, braniti obalu i olakšati traženje podrške iz stranih zemalja. Protivnici ovakve ideje su zazuzimali stav da je suprostavljanje britanskoj kraljevskoj mornarici, tada najvećoj ratnoj mornarici na svijetu bi bio loš potez. 13. oktobra 1775. godine kontinentalni kongres je donio odluku o kupnji dva plovila koja će biti naoružana za plovidbu protiv britanskih trgovaca, ovom rezolucijom formirana je kontinentalna mornarica i smatra se prvim uspostavljanjem američke ratne mornarice. Kontinentalna mornarica je postigla mješovite rezultate; bila je uspješna u brojnim angažmanima i presrela je mnoga britanska trgovačka plovila, ali je izgubila dvadeset četiri svoja plovila [3] i u jednom je trenutku smanjena na dva u aktivnoj službi.[4] U augustu 1785., nakon što se rat za nezavisnost priveo kraju, Kongres je prodao Alliance , zadnji brod koji je ostao u kontinentalnoj mornarici zbog nedostatka sredstava za održavanje broda ili potporu mornarici.[5]
Od ponovne uspostave do građanskog rata
[uredi | uredi izvor]SAD su bile bez mornarice gotovo jednu deceniju, ovakvo stanje je dovelo do izlaganja američkih trgovačkih brodova nizu napada berberskih pirata. Jedini oblik naoružanog pomorskog prisustva od 1790. godine do porinjanja prvi ratnih brodova američke ratne mornarice 1797. godine je bila U.S. Revenue-Marine, prethodnica obalne straže. Iako je ova služba provodila operacijje protiv pirata, djelovanja pirata su odstupala od njenih sposobnosti, tako da je kongres donio Pomorski akt it 1794. godine kojim je uspostavljena mornarica 27. marta 1794. godine.[6] Ovaj akt je naložio izgradnju 6 fregata i njihovo opremanje posadama do oktobra 1797. godine uvedene su prve tri fregate u operativnu upotrebu USS United States, USS Constellation i USS Constitution. U periodu 1798-1799. godine je bila involvirana u kvazi ratu protiv Francuske.[7] Od 1801. do 1805. godine u prvom berberskom ratu mornarica je branila američke trgovačke brodove od berberskih gusara, blokirala berberske luke i borila se protvi berberske flote.
Značajniju akciju akciju američka mornarica je imala tokom rata iz 1812. godine gdje je 11 puta pobijedila u dvobojima 1 na 1 protiv brodova britanske kraljevske mornarice. Pokazala se pobjedničkom u bitci kod jezera Erie čime je spriječeno da regija postane prijetnja američkim operacijama na tom području. Rezultat je bila velika pobjeda američke vojske na Niagarskoj granici rata i poraz indijanskih saveznika Britanaca u bitci kod Temze. Unatoč tome, američka mornarica nije uspjela spriječiti Britance da blokiraju svoje luke i iskrcaju trupe.[8] Ali nakon što je rat 1812. završio 1815. godine, američka mornarica prvenstveno je usmjerila svoju pažnju na zaštitu američke brodske imovine, šaljući skavdrone na Karibe, Mediteran gdje je učestvovala u drugom berberskom ratu nakon čega je okončano piratstvo u toj regiji, južnoj Americi, Africi i Pacifiku. Od 1819. godine do izbijanja američkog građanskog afrički skvadorn je djelovao u suzbijanju trgovine robljem, zaplijenivši 36 brodova, iako je njezin doprinos bio manji od doprinosa mnogo veće britanske kraljevske mornarice.
Tokom američko-meksičkog rata američka mornarica je blokirala meksičke luke, zaplijenivši ili spalivši meksičku flotu u Kalifornijskom zalivu te zauzela sve veće gardove na poluotoku Donja Kalifornija. U peridou 1846-1848. mornarica je uspješno koristila pacifički eskadron pod vodstvom komodora Roberta Stocktona i njegovih marinaca i plavih jakni kako bi olakšala zauzimanje Kalifornije velikim kopnenim operacijama koordiniranim s lokalnom milicijom organiziranom u kalifornijskom bataljonu. Mornarica je provela prvu veliku zajedničku operaciju amfibija američke vojske uspješno iskrcavši 12.000 vojnika s njihovom opremom u jednom danu na Veracruz, Meksiko. Kada su za bombardiranje Veracruza bili potrebni veći topovi, mornarički dobrovoljci iskrcali suvelike topove i upotrijebili ih u uspješnom bombardiranju i zauzimanju grada. Ovo uspješno iskrcavanje i zauzimanje Veracruza bio je otvoren put zauzimanju Mexico Cityja i kraju rata. Američka se mornarica etablirala kao faktor u vanjskoj politici Sjedinjenih Država djelovanjem komodora Matthewa Perryja u Japanu, što je rezultiralo Konvencijom iz Kanagawe 1854. godine.
Pomorska sila igrala je značajnu ulogu tokom američkog građanskog rata , u kojem je Unija imala izrazitu prednost nad Konfederacijom na morima.Blokada koju je provela Unija nad Konfederacijom je zatvorila izvoz i obalni saobraćaj. Riječna flotila koja je bila komponenta američke mornarice je vojnom kontrolom rijeka otežala komunikacije Konfederaciji, a Uniji iste olakšala. Tokom ovoga rata su prvi put upotrijebljeni željezni oklopni brodovi u bitci kod Hampton Roadsa 1862. godine, u kojoj se USS Monitor suprotstavio CSS Virginiji.[9] Međutim, dva desetljeća nakon rata, flota američke mornarice bila je zanemarena i tehnološki zastarjela.[10]
20. vijek
[uredi | uredi izvor]S programom modernizacije započetim 1880ih godina kada su prvi ratni brodovi s čeličnom trupom stimulirali američku industriju čelika dolazi do nove epohe američke ratne mornarice koja je tad nosila sinonim "nova čelična mornarica". Ova brza ekspanzija američke mornarice i lahka pobjeda nad španskom mornaricom 1898. godine donijeli su novi status američkoj tehnologiji. Brza izgradnja pre-dreadnought, a kasnije i dreadnought dovela je američku mornaricu na nivo mornarica Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke. 1907. godine većina mornaričkih bojnih brodova, s nekoliko brodova za podršku, nazvanim Velika bijela flota , prikazana je u 14-mjesečnom oplovljavanju svijeta. 1911. godine mornarica dobiva prve avione čime dolazi do neformalnog uspostavljanja Američkog mornaričkog letećeg korpusa za zaštitu obalnih baza. Tek je 1921. američko pomorsko zrakoplovstvo uistinu počinje sa djelovanjem.
Prvi svjetski rat i međuratni period
[uredi | uredi izvor]Tokom Prvog svjetskog rata , američka mornarica potrošila je veći dio svojih resursa štiteći i isporučujući stotine hiljada vojnika i marinaca američkih ekspedicijskih snaga i ratne zalihe preko Atlantika u vodama napadnutim brodovima s krstaricama i transportnim snagama. Također se skoncentrisala na formiranje baraža Sjevernog mora. Deveta divizija borbenih brodova je došla u Veliku Britaniju gdje je služila kao Šesti borbeni skvadron britanske flote. Pomoću ove flote Britanci su povukli neke starije brodove, a posadu prerasporedili na manja plovila. Razarači i jedinice američkog pomorskog zrakoplovstva poput Sjeverne bombaške grupe pridonijele su protivpodmorničkim operacijama. Snaga mornarice Sjedinjenih Država rasla je u skladu s ambicioznim programom brodogradnje povezanim s Pomorskim zakonom iz 1916. godine.
Pomorska gradnja, posebno bojnih brodova, bila je ograničena pomorskom konferencijom u Washingtonu 1921–22. Nosači aviona USS Saratoga (CV-3) i USS Lexington (CV-2) izgrađeni su na trupovima djelomično izgrađenih borbenih krstarica čija je gradnja bila otkazana. New Deal koristio je sredstva iz Administracije javnih radova za izgradnju ratnih brodova kao što su USS Yorktown (CV-5) i USS Enterprise (CV-6) . Do 1936. godine, dovršetkom USS Wasp (CV-7), maerička mornarica posjedovala je brodsku flotu od 165.000 tona deplasmana, premda je ta cifra nominalno zabilježena kao 135 000 tona u skladu s ugovornim ograničenjima. Franklin D. Roosevelt cijenio je mornaricu i pružio joj snažnu potporu. Zauzvrat, visoki čelnici bili su željni inovacija i eksperimentirali su s novim tehnologijama, poput magnetskih torpeda, formirali strategiju poznatu kao "Ratni plan narandže" za pobjedu na Tihom oceanu u hipotetičkom ratu s Japanom koji će na kraju postati stvarnost.[11]
Sastav
[uredi | uredi izvor]Krajem Drugog svjetskog rata, američka mornarica je podijeljena u u združene jedinice (flote) podijeljene po operacionim područjima. Zbog kasnije izvršene reorganizacije, brojevi jedinica ne odgovaraju redoslijedu (1. flota je pregrupirana i time postala 3. itd.). Po opercionim područjima podjeljene flote:
- 2. Flota, Atlantik
- 3. Flota, centralni i istočni Pacifik
- 4. Flota, Karibik i centralna i južna Amerika
- 5. Flota, bliski istok
- 6. Flota, sredozemlje
- 7. Flota, zapadni Pacifik i Indijski okean
Osim brodova, u sastavu mornarice se nalaze zračne i pješadijske jedinice, te jedinice za specijalne namjene (npr. Navy Seals).
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Quelle: Status of the Navy Arhivirano 21. 12. 2010. na Wayback Machine Internet stranica US Navy. 3. septembar 2008
- ^ Njemački prevod ustava SAD
- ^ Love, Robert W., Jr. (1992). History of the US Navy. Volume One: 1775–1941. Harrisburg: Stackpole Books. ISBN 978-0-8117-1862-2.
|volume=sadrži dodatni tekst (pomoć) - ^ Howarth, Steven (1991). To Shining Sea: A history of the United States Navy 1776–1991. New York: Random House. ISBN 0-394-57662-4.
- ^ Abbot 1896, Volume I Part I Chapter XV
- ^ "Launching the New U.S. Navy, 27 March 1794". National Archives and Records Administration Center for Legislative Archives Records of the U.S. Senate Record Group 46. 15. 8. 2016. Arhivirano s originala, 7. 1. 2011. Pristupljeno 1. 7. 2017.
- ^ Randal Rust. "Quasi-War". R.Squared Communications. Arhivirano s originala, 15. 4. 2017. Pristupljeno 5. 4. 2017.
- ^ Palmer, Michael A. "The Navy: The Continental Period, 1775–1890". Naval History and Heritage Command. Arhivirano s originala, 30. 6. 2015. Pristupljeno 20. 6. 2015.
- ^ McPherson, James M. (2012). War on the Waters: The Union and Confederate Navies, 1861–1865. University of North Carolina Press. str. 3–4. ISBN 978-0-8078-3588-3. Arhivirano s originala, 26. 1. 2016. Pristupljeno 17. 10. 2015.
- ^ Miller, Nathan (5. 11. 2014). The U.S. Navy: A History, Third Edition (jezik: engleski). Naval Institute Press. ISBN 978-1-61251-892-3.
- ^ Holwitt, Joel I. (januar 2012). "Reappraising the Interwar US Navy". Journal of Military History (Book review). 76 (1): 193–210.
